Kalkulator tačke pokrića
Unesite fiksne troškove, cenu po jedinici i varijabilne troškove da biste procenili minimalni broj celih jedinica koje treba da prodate da biste bili na nuli.
Kako koristiti ovaj kalkulator tačke pokrića
- Unesite fiksne troškove
Unesite svoje ukupne fiksne troškove — zakupninu, plate, osiguranje i sve druge troškove koji ostaju konstantni bez obzira na obim prodaje.
- Podesite prodajnu cenu
Unesite cenu po jedinici koju naplaćujete ili planirate da naplatite kupcima.
- Dodajte varijabilni trošak
Unesite varijabilni trošak po jedinici — materijale, pakovanje, dostavu ili bilo koji trošak koji se menja sa svakom prodatom jedinicom.
- Pročitajte rezultat tačke pokrića
Kalkulator prikazuje minimalni broj celih jedinica koje treba da prodate i odgovarajući prihod u tački pokrića.
- Prilagodite i uporedite
Isprobajte različite cene ili pretpostavke o troškovima da biste videli kako svaka promena pomera ciljnu tačku pokrića naviše ili naniže.
Kako ovaj kalkulator tačke pokrića funkcioniše
Tačka pokrića je nivo na kojem su ukupni prihodi jednaki ukupnim troškovima. Ovaj kalkulator deli fiksne troškove kontribucionom maržom (cena minus varijabilni trošak) kako bi odredio koliko jedinica morate prodati da biste pokrili sve troškove.
Jedinice na tački pokrića = fiksni troškovi / (cena po jedinici − varijabilni trošak po jedinici) Uz 50.000 US$ fiksnih troškova, prodajnu cenu od 50 US$ i varijabilni trošak od 20 US$: kontribuciona marža = 30 US$, tačka pokrića = 1.667 jedinica (83.350 US$ prihoda).
Počevši sa istim fiksnim troškovima od 50.000 US$ i varijabilnim troškom od 20 US$, povećanje prodajne cene iznad 50 US$ proširuje maržu doprinosa iznad 30 US$ po jedinici i snižava tačku pokrića ispod 1.667 jedinica. Čak i skromno povećanje cene može značajno smanjiti broj prodaja potrebnih za pokrivanje troškova, čineći strategiju određivanja cena jednom od najbržih poluga za poboljšanje profitabilnosti.
Zadržavanje prodajne cene od 50 US$ i varijabilnog troška od 20 US$ nepromenjenim, ali smanjenje fiksnih troškova ispod 50.000 US$ — na primer ponovnim pregovaranjem o zakupu ili eliminisanjem nedovoljno korišćene pretplate — proporcionalno smanjuje tačku pokrića. Smanjenje fiksnih troškova je često najsigurniji put do profitabilnosti jer ne zavisi od prodaje više jedinica ili ubeđivanja kupaca da plate višu cenu.
- ✓ Sve jedinice se prodaju po istoj ceni.
- ✓ Varijabilni trošak po jedinici je konstantan.
- ✓ Fiksni troškovi se ne menjaju unutar relevantnog opsega.
- ✓ Jedinice na tački pokrića se zaokružuju na sledeću celu jedinicu jer u praktičnom planiranju obično ne možete prodati deo jedinice.
- Prava preduzeća imaju mešovite strukture troškova. Ovo je pojednostavljeni model za planiranje.
- Rezultat pokazuje minimalni cilj prodaje u celim jedinicama potreban za pokrivanje troškova, a ne tačan frakcioni prag.
Šta je analiza tačke pokrića?
Analiza tačke pokrića vam govori tačno koliko jedinica morate prodati pre nego što vaše poslovanje počne da ostvaruje profit. Ispod tačke pokrića, svaka prodaja vas i dalje ostavlja u gubitku jer ukupan prihod još uvek nije pokrio fiksne troškove. Iznad nje, svaka dodatna prodata jedinica direktno doprinosi profitu. Ključna figura iza proračuna je marža doprinosa — razlika između prodajne cene i varijabilnog troška jedne jedinice. Veća marža doprinosa znači da je potrebno manje prodaja za pokrivanje fiksnih troškova, dok tanka marža zahteva mnogo veći obim. Analiza tačke pokrića je jedan od prvih finansijskih testova koji se primenjuju na novi proizvod, uslugu ili poslovnu ideju jer odgovara na fundamentalno pitanje: da li je potreban obim prodaje realan s obzirom na veličinu vašeg tržišta i kapacitet? Takođe je korisna za postojeća preduzeća koja procenjuju promene cena, inicijative za smanjenje troškova ili planove proširenja.
Kako smanjiti tačku pokrića
Postoje tri glavne poluge za snižavanje tačke pokrića: povećanje prodajne cene, smanjenje varijabilnih troškova ili smanjenje fiksnih troškova. Povećanje cene proširuje maržu doprinosa po jedinici, pa je potrebno manje prodaja, ali osetljivost na cene može ograničiti koliko daleko možete ići. Smanjenje varijabilnih troškova — pregovaranje o boljim stopama dobavljača, poboljšanje efikasnosti proizvodnje ili promena materijala — postiže isto poboljšanje marže bez traženja od kupaca da plate više. Smanjenje fiksnih troškova, kao što je smanjenje kancelarijskog prostora, ponovno pregovaranje o zakupu ili eliminisanje nedovoljno korišćenih pretplata, snižava ukupnu prepreku koju prodaja mora da savlada. U praksi, većina preduzeća kombinuje sve tri metode. Čak i mala poboljšanja se akumuliraju: skromno povećanje cene upareno sa malim smanjenjem troškova materijala može dramatično smanjiti obim prodaje potreban za tačku pokrića. Provera brojeva za nekoliko scenarija pomaže u identifikaciji koja poluga ima najveći praktični uticaj s obzirom na vašu specifičnu strukturu troškova.
Često postavljana pitanja
Šta se ubraja u fiksne troškove?
Zakupnina, plate, osiguranje i drugi troškovi koji se ne menjaju sa obimom proizvodnje.
Šta se ubraja u varijabilne troškove?
Materijali, isporuka po jedinici, prodajne provizije i drugi troškovi koji se povećavaju sa svakom prodatom jedinicom.